Nedostaci i problemi rada od “kuće”

Od kad sam počeo da se profesionalno bavim programiranjem ima već nekih 4 godine otprilike. Za to vrijeme sam uglavnom radio od “kuće”, a poslednjih 2 i po godine isključivo tako. Od “kuće” stavljam u navodnike zato što je lakše reći tako nego radim gdje god ima wifi i utičnica, bilo to stvarno kući ili u nekom kafiću, coworking prostoru, hotelu/hostelu itd. Dobar dio freelancing poslova se svodi na laptop i WiFi. To omogućava veliku slobodu ali i zahtjeva razvijanje odredjenih vještina.
Pišem ovaj tekst da bih izrazio neke probleme na koje sam ja naišao dosad a i ako nekoga zanima da postane freelancer da vidi kako to može izgledati posle nekog vremena iz ugla jednog programera.
To što možete bilo gdje i kad god da radite, ne znači i da trebate. Rad na kauču u dnevnoj sobi može da bude samo privremeno i loše rešenje. Ako stvarno želite da se dugoročno bavite nekim tipom freelance posla, uložićete u osnovnu opremu, radni sto i kompjutersku stolicu. Ergonomiju radnog okruženja čovjek nauči da cijeni što više vremena provodi na istom mjestu. Idealno je imati posebnu sobu koja će služiti kao radna kancelarija ali s vremenom ćete vidjeti šta vam najbolje odgovara.
Organizacija vremena i planiranje su jedna od najvažnijih stvari. Kada se od vas traži da procjenite vrijeme za izvršavanje nekog zadatka, morate da napravite i plan za sebe kada ćete to vrijeme posvetiti tom zadatku. Nemate fiksno radno vrijeme od 8 sati što znači da možete biti fleksibilni. Jedan primjer, ako ste računali da vam treba 5 dana rada po 8 sati ukupno 40 sati za neki projekat, vrlo vjerovatno ćete jedan dan raditi 10 drugi 6 treći 4 četvrti 8 peti 12. Isto tako recimo za taj prvi dan radićete npr od 10 do 4 pa od 9 do 1. Ovo je biilo sve proizvoljno uzeto samo da bih ilustrovao kako stvari mogu da se odigravaju. Daleko je od idealnog. Primjetičete kako je poslednji dan ostalo najviše posla 12 sati. Takve stvari se moraju izbjegavati jer je opasno ako pređu u naviku. Pogotovo je opasno kad se dođe u takvu situaciji da vremena nedostaje a iskoči neka nepredviđena okolnost, neki komplikovan bug u kodu, pokvari se laptop itd. Zato uvjek treba imati malo vremenskog “lufta” u procjenama.
Još jedan faktor koji jako komplikuje situaciju je ako imate više klijenata/projekata na kojima sarađujete istovremeno. Prebacivanje sa projekta na projekat, pogotovo ako su idejno vrlo različiti troši puno vremena a i dodatni je stres. Imao sam situaciju gdje za mjesec dana radim na više projekata za klijente sa različitih i kontinenata i na kraju sam najviše vremena potrošio na najslabije plaćeni posao od njih. Pažljivo birajte klijente. Ako dobijate previše ponuda, podižite cijenu rada, jedino tako možete i dalje napredovati, ako pokušate previše dugo da radite previše desiće se burnout i trebaće vam jako duga pauza da se povratite.
Komunikacija preko interneta je napredovala jako puno ali i dalje postoji dosta začkoljica. Dobro je kad ste upoznati sa nekim tipičnim radnim rasporedom kolega pa znate kad su dostupni a kada ćete čekati na odgovor duže. Vremenske zone su posebna priča, ako morate da koordinišete Skype poziv sa nekim iz Amerike, Indije i Balkana u isto vrijeme, good luck with that. Dešavalo mi se da ustajem i javljam se na Skype u 6 ujutro. Isto tako i da izađem uveče u grad i u 23:00 dobijem poziv za hitnim izmjenama i moram da se vratim kući da bih to završio. Izbjegavajte takve situacije i ako se često ponavljaju morate promjeniti odnos prema poslu ili poslodavca. Postavite granice. Ipak ništa ne može da zamjeni ljudsku interakciju, ja sam neke od svojih kolega upoznao uživo tek posle godinu i po saradnje online. Neuporedivo više informacija se može pokupiti uživo, a samim tim ćete se i lakše razumjeti.
Usamljenost je nešto što sve češće primjećujem kao naslov u člancima na engleskom o ovoj temi. Ljudi počinju da priznaju da je to problem i da se tako osjećaju. Jako često mi se dešava da razmišljam o tome. U neku ruku je i neminovno ako rijetko mijenjate ambijent i uvijek ste solo pred monitorom. Nema pauza za kafu i ručak, neobavezne priče sa kolegama itd. Zbog svega toga je sve više coworking prostora i sve češće se mogu vidjeti ljudi u kafićima sa laptopom. Coworking prostori često imaju i edukativne sadržaje, meetupe i predavanja raznih oblika i to je nešto od čega i cijela digitalna zajednica ima koristi.
Meni baš prija kad sam u nekom okruženju gdje ima ljudi i muzike sve dok nije previše bučno. Mislim da je jako korisno povremeno mijenjati ambijent. Nisam baš neki zagovornik digital nomad stila života al prepoznajem draž i u tome. Sve se svodi na to da nađete ono što vam prija i što vas motiviše da se trudite više. Ni ovaj tekst vjerovatno ne bi nastao za par sati iz cuga da sam ga pisao kod kuće, nego eto pišem iz dnevnog boravka jednog hostela u Berlinu, desno se igra bilijar a lijevo se pije pivo, ja sjedim preko puta šanka i kuckam jer sam bio nešto posebno inspirisan, to je ta neka sloboda življenja 🙂
Komfor doma zna vrlo brzo da razmazi čovjeka, da se posao samo odrađuje a izgubi motivacija za istraživanjem i učenjem, zato što je eto iskočila nova serija na Netflixu ili ste čuli za neki dobar anime ili igricu ili film (insert your own distračtion thing), lakše odluta pažnja jer nema briga i čini vam se kao da će se sve lako stići. Malo pritiska nije loša stvar, ako ga nema spolja onda ga napravite sami.
Samodisciplina je nešto što je jedan od najvažnijih preduslova za uspjeh sa ovim načinom rada. Ako ne možete da ispoštujete rokove koje sami sebe zadate i steknete naviku za odlaganjem ako nema spoljne kontrole kad tad ćete doći u situaciju kada se nagomila toliko posla da više nije moguće postići prvobitno zadati cilj projekta. Odgovornost prema sebi i kolegama je nešto što je dio poslovne etike.
Fokus je nešto što je definitivno lakše postići u okruženju gdje ima još 5 10 50 ljudi koji rade isto to u istom prostoru. Osjeća se taj peer pressure. Ako imate dobru komunikaciju sa timom, jasne zadatke i odgovornosti i precizne rokove, neće biti problema ni razlike ni ako sarađujete online.
Problem se javlja ako stvari nisu uvjek jasno definisane i čekate na nekog drugog da napravi odluku ili dostavi neki materijal. Tu počinje da se gubi motivacija i svako odlaganje znači teži povratak na zadatak koji čeka.
Imalo bi ovdje još dosta dosta da se kaže al ovo su eto neke stvari i iskustva koja su mi prvo pala na pamet. Možda sve skupa zvuči malo negativno ali postoji jedna pozitivna stvar koja je vrijednija nego sve ovo prethodno navedeno a to je sloboda. Nezavisnost u biranju klijenata, radnog vremena i projekata je nešto što je luksuz koji se u IT industriji ustalio kao prilično popularan. Nije za svakoga, moram i to reći. Al ako se razmišljate, vrijedi probati definitivno. Mislim da će u idućim godinama biti sve više izbora i novih poslova koji se mogu obavljati na ovaj način. A sad odoh da prošetam i odmorim oči. Pozdrav!
P.S.
Što se tiče coworking prostora, u Podgorici postoji mtel.digitalnafabrika.me koja je sjajna i besplatna još uvjek koliko znam. To besplatna sam tek stvarno počeo da cijenim kad sam tražio jesenas coworking u Beogradu gdje su najjeftiniji bili oko 120+ eura mjesečno tako da 🙂 . U Nikšiću postoji Tehnopolis međutim tamo nisam jos bio. U Bg je bilo vrlo dobrih prezentacija i meetupa u Startitu i ICT Playgroundu ako nekoga to zanima. Toliko zasad.